Władysław Reymont (pravo ime Stanislaw Wladyslaw Rejment) poljski je pisac, prozaik i novelist, jedan od glavnih predstavnika realizma s elementina naturalizma u prozi Mlade Poljske. Sin je seoskoga orguljaša. Od 1880. živio je u Varšavi, radio kao krojački šegrt. Od 1884. član je putujućih kazališta i službenik na željeznici. Od 1895. putovao je Europom (Italija, Belgija, Velika Britanija, Francuska). Nakon I. svjetskog rata dva puta boravio je u SAD-u. Od 1920. živio je na vlastitom imanju. U književnosti se pojavio kao pjesnik i izvjestitelj, a kasnije i kao romanopisac. U listu Tygodnik Ilustrowany objavio je 1894. zapaženu reportažu o hodočašću u Jasnu Goru. Pod utjecajem Dostojevskoga napisao je roman Fermenty. Autor je romana Obećana zemlja (Ziemia obiecana) koji govori o promjenama društvenih odnosa izazvanih industrijalizacijom u građanskoj sredini grada Lođa u Poljskoj. Manji dio njegova stvaralaštva čine pjesme. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1924. godine za djelo Seljaci (Chłopi). U tom romanu suprotstavlja primitivnu pohlepu i egoizma prvih poljskih kapitalista s prirodnim skladnim životom na selu. U novelama zaokupljen je spiritizmom (Uoči svitanja, Przed świtem), revolucijom (Idila, Sielanka) i borbom za neovisnost (Ave Patria) Postupno je u prozu uvodio elemente groze i parapsihologije, što je kulminiralo razmjerno neuspjelim romanom Vampir (Wampir). U povijesnoj trilogiji Godina 1794. (Rok 1794) bavio se političkim i društvenim okružjem posljednje godine uoči diobe zemlje.
Njegova djela prevođena su i na hrvatski jezik.
Najvažnija njegova djela: Seljaci, Obećana zemlja, Uoči svitanja, Idila.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.