Jan Długosz grb Wieniawa (lat. Ioannes Dlugossius Longinus; rođ. 1. prosinca 1415. u Stara Brzeźnica, um. 19. svibnja 1480 u Krakovu) - poljski povjesničar, svećenik, tvorac djela Historia, kroničar, geograf, prvi poljski heraldičar, diplomat; odgajao sinopve Kazimira Jagelovića,. Rodio se u plemićkoj obitelji. Studirao je na Krakovskoj akademiji, a 1431. postao je pisar na dvoru krakovskog biskupa Zbigniewa Oleśnickog. To mu je omogućilo ostvarenje u karijeri pa je nakon svećeničkog posvećenja 1440. obnašao visoke crkvene dužnosti. Proslavio se i kao istaknuti diplomat u pregovorima s Teutonskim redom prije sklapanja mira u Torunju (1466.) pa je u znak priznanja postao učitelj sinovima kralja Kazimira Jagelovića. Poslije je više puta bio kraljevski poslanik na pregovorima u Češkoj i Ugarskoj. Nije primio ponuđenu mu nadbiskupiju u Pragu. Smrt ga je zatekla 1480, dok se pripremao preuzeti nadbiskupiju u Lavovu. Tijekom svoje crkvene karijere bio je darovatelj i utemeljitelj mnogih crkava te triju domova za studente Jagelonskog sveučilišta. Ostao je zapamćen ponajprije kao povjesničar. Njegovo najveće djelo pisano na latinskom jeziku - Povijest Poljske - obuhvaća razdoblje od legendarnih vremena do autoru suvremenog 15. stoljeća. Pisana je prema arhivskoj građi, a sadrži podatke i o južnoslavenskim narodima.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.