Radosne i mirne božićne blagdane
Dzień Praw Człowieka, ang. Human Rights Day – święto obchodzone corocznie 10 grudnia, ustanowione przez Zgromadzenie Ogólne ONZ (rezolucja 423 (V) z 1950 roku) w rocznicę podpisania Powszechnej deklaracji praw człowieka w 1948 roku. Dzień ten poświęcony jest orędownikom praw człowieka na całym świecie, którzy dążą do zapewnienia ochrony własnych praw oraz praw innych i wkładają wiele wysiłku w działania zapewniające przestrzeganie ich na co dzień. Wielu z nich jest za to prześladowanych, pozbawianych pracy czy niesłusznie więzionych. Obchody międzynarodowego Dnia są okazją do uczczenia ich odwagi i osiągnięć. Sekretarz generalny ONZ w swym przesłaniu z 2010 roku z okazji Dnia Praw Człowieka powiedział:
Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se na dan kada je 1948. Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila Opću deklaracija o ljudskim pravima. Deklaracijom je prvi puta u povijesti čovječanstva priznato pravo svih ljudi na "život, slobodu i sigurnost... bez ikakvih razlika". Bilo je to jedno od prvih velikih postignuća tek osnovanog UN-a. Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se 10. prosinca svake godine diljem svijeta. Dan ljudskih prava formalno je ustanovljen na 317. Plenarnoj sjednici Opće skupštine UN-a 4. prosinca 1950. kada je usvojena rezolucija 423(V) u kojoj se pozivaju sve države članice kao i druge zainteresirane organizacije na obilježavanje ovog dana.
Izvori: Międzynarodowy Dzień Praw Człowieka
Međunarodni dan ljudskih prava
Władysław Reymont (pravo ime Stanislaw Wladyslaw Rejment) poljski je pisac, prozaik i novelist, jedan od glavnih predstavnika realizma s elementina naturalizma u prozi Mlade Poljske. Sin je seoskoga orguljaša. Od 1880. živio je u Varšavi, radio kao krojački šegrt. Od 1884. član je putujućih kazališta i službenik na željeznici. Od 1895. putovao je Europom (Italija, Belgija, Velika Britanija, Francuska). Nakon I. svjetskog rata dva puta boravio je u SAD-u. Od 1920. živio je na vlastitom imanju. U književnosti se pojavio kao pjesnik i izvjestitelj, a kasnije i kao romanopisac. U listu Tygodnik Ilustrowany objavio je 1894. zapaženu reportažu o hodočašću u Jasnu Goru. Pod utjecajem Dostojevskoga napisao je roman Fermenty. Autor je romana Obećana zemlja (Ziemia obiecana) koji govori o promjenama društvenih odnosa izazvanih industrijalizacijom u građanskoj sredini grada Lođa u Poljskoj. Manji dio njegova stvaralaštva čine pjesme. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1924. godine za djelo Seljaci (Chłopi). U tom romanu suprotstavlja primitivnu pohlepu i egoizma prvih poljskih kapitalista s prirodnim skladnim životom na selu. U novelama zaokupljen je spiritizmom (Uoči svitanja, Przed świtem), revolucijom (Idila, Sielanka) i borbom za neovisnost (Ave Patria) Postupno je u prozu uvodio elemente groze i parapsihologije, što je kulminiralo razmjerno neuspjelim romanom Vampir (Wampir). U povijesnoj trilogiji Godina 1794. (Rok 1794) bavio se političkim i društvenim okružjem posljednje godine uoči diobe zemlje.
Njegova djela prevođena su i na hrvatski jezik.
Najvažnija njegova djela: Seljaci, Obećana zemlja, Uoči svitanja, Idila.
Rođen je u siromašnijoj plemićkoj obtielji u okolicama Vilniusa. Kada mu je bilo dvadeset godina, uhitili su ga zajedno s bratom Bronislavom i poslali u progonstvo u Sibir. Nakon što se vratio u Vilnius 1892. godine sudjelovao je u osnivanju Poljske socijalističke partije i postao glavni urednik njena lista. Zagovarao je aktivno sudjelovanje socijalista u borbi za nezavisnost Poljske. Uhićen je 1900. godine, ali je uspio pobjeći iz zatvora i prijeći u austrijski dio Poljske (Galicija). Radio je na osnivanju začetaka poljskij oružanih snaga u Galiciji, a kada je izbio Prvi svjetski rat, s njima je ušao na teritorij pod ruskom vlašću, nadajući se da će tako potaknuti izbijanje ustanka protiv Rusije. Bio je zapovjednik legija, koje su osnovane da se bore protiv Rusije na s trani Centralnih sila. Ipak, odbio je prisegnuti na vjernost Njemačkoj te je zbog toga interniran. Nakon završetka Prvog svjetskog rata, stao je na čelo preporođene poljske države, organizirao njene institucije i vodio borbe za njezine granice. Želio je da između Poljske i Rusije nastanu države (za koje se nadao da će ući u konfederalni odnos s Poljskom) pa je zbog toga pokrenuo vojne akcije protiv boljševika. U trenutku najveće opasnosti, kada se boljševička vojska našla kod Varšave 1920. godine, zapovijedao je bitkom u kojoj je protivnička vojska poražena i potisnuta prema istoku. Nakon 1923. godine povukao se iz političkog života, ali već tri godine kasnije izvršio je državni udar i ponovo preuzeo vlast u Poljskoj (iako formalno nije vršio najviše dužnosti, već samo prijelaznu funkciju premijera i ministra obrane). Uveo je autritarni sustav vlasti i sve do svoje smrti 1935. imao je odlučujući utjecaj na poljsku politiku.
Jan Długosz grb Wieniawa (lat. Ioannes Dlugossius Longinus; rođ. 1. prosinca 1415. u Stara Brzeźnica, um. 19. svibnja 1480 u Krakovu) - poljski povjesničar, svećenik, tvorac djela Historia, kroničar, geograf, prvi poljski heraldičar, diplomat; odgajao sinopve Kazimira Jagelovića,. Rodio se u plemićkoj obitelji. Studirao je na Krakovskoj akademiji, a 1431. postao je pisar na dvoru krakovskog biskupa Zbigniewa Oleśnickog. To mu je omogućilo ostvarenje u karijeri pa je nakon svećeničkog posvećenja 1440. obnašao visoke crkvene dužnosti. Proslavio se i kao istaknuti diplomat u pregovorima s Teutonskim redom prije sklapanja mira u Torunju (1466.) pa je u znak priznanja postao učitelj sinovima kralja Kazimira Jagelovića. Poslije je više puta bio kraljevski poslanik na pregovorima u Češkoj i Ugarskoj. Nije primio ponuđenu mu nadbiskupiju u Pragu. Smrt ga je zatekla 1480, dok se pripremao preuzeti nadbiskupiju u Lavovu. Tijekom svoje crkvene karijere bio je darovatelj i utemeljitelj mnogih crkava te triju domova za studente Jagelonskog sveučilišta. Ostao je zapamćen ponajprije kao povjesničar. Njegovo najveće djelo pisano na latinskom jeziku - Povijest Poljske - obuhvaća razdoblje od legendarnih vremena do autoru suvremenog 15. stoljeća. Pisana je prema arhivskoj građi, a sadrži podatke i o južnoslavenskim narodima.
