Stanislaw Wawrzyniec Staszic (20.1.1755.-1826.) – poljski je svećenik,
filozof, geolog, geograf, pisac i politički i prosvjetni aktivist. Osnivač je i
predsjednik Društva prijatelja znanosti. Osnivač je poljske geologije i
pokretač planinarstva i alpinizma na Tatrama. Jedan je od pokretača Varšavskog
sveučilišta.
Rodio se 1755. godine u građanskoj obitelji. Bio je svećenik, ali
nakon studija na College de France, fasciniran filozofijom prosvjetiteljstva
prilazio je religiji s distancom i nije ispunjavao svoje svećeničke obveze. Nakon
povratka u Poljsku radio je kao učitelj i bavio se vlastitim istraživanjima.
Osobito se zanimao za sustav tadašnje Poljske i tražio razloge njezine slabosti
te predlagao reforme. Kao plod tih istraživanja nastala su njegova djela Zabilješke o životu Jana Zamoyskog (1787)
i Opomene Poljskoj (1790.). Ta su
djela sadržavala program reformi i imala veliki odjek u parlamentarnim
raspravama (1788-1792). Staszic se protivio staleškim privilegijama, ali se
ipak suzdržavao od uvođenja radikalnih promjena. U prijelomnim
događajima kao što su bili donošenje Ustava 3. svibnja 1791. godine, pobuna pod
vodstvom Tadeusza Kościuszka
te druga i treća podjela Poljske, našao se izvan Poljske. U Varšavu se vratio
tek 1801. i tada se također aktivno uključio u javnu djelatnost. Bio je idejni
začetnik i jedan od glavnih organizatora, a potom i predsjednik Društva prijatelja
znanosti. Njegovo zanimanje za prirodu
dovelo je do nastanka pionirskog djela O
geologiji Karpata i drugih poljskih planina i ravnica. Smatra ga se s
pravom smatra osnivačem poljske geologije
i pokretačem planinarstva i alpinizma na Tatrama. U vrijeme Varšavskog
vojvodstva i Poljskog Kraljevstva, obavljao je brojne funkcije u organima
državne vlasti, osobito se posvećujući organiziranju prosvjetnoga sustava.
Velike je zasluge stekao i kao pokretač strukovnoga školstva i osnivač Visoke
rudarske škole u gradu Kielce te nedjeljnih zanatskih škola. Jedan je i od
pokretača Varšavskog sveučilišta (1816-1818). Stanislaw Staszic sačuvao je
trajno mjesto u plejadi čelnika poljskog prosvjetiteljstva te ostavio neizbrisiv
trag u stvaranju suvremene nacionalne kulture, omogućujući joj da traje i da se
razvija, bez obzira na teške uvjete narodnoga opstanka u vrijeme nasilnoga
ukidanja poljske državnosti.