poljski političar, istaknuti član Poljske narodne stranke (PSL) iz
1895. i član parlamenta u galicijskom Sejmu od 1908. do 1914. godine, izaslanik
u Reichstadt u Beču od 1911. do 1918. godine, tri puta je bio premijer Poljske
(1920.-1921.), 1923. (Chjeno-Piast) i 1926., vođa poljske komisije za
likvidaciju (Polska Komisja Likwidacyjna) 1918. godine, čelnik Piastove stranke
i član parlamenta u poljskom Sejmu
(1919.-1920.)
Stanislaw Wawrzyniec Staszic (20.1.1755.-1826.) – poljski je svećenik,
filozof, geolog, geograf, pisac i politički i prosvjetni aktivist. Osnivač je i
predsjednik Društva prijatelja znanosti. Osnivač je poljske geologije i
pokretač planinarstva i alpinizma na Tatrama. Jedan je od pokretača Varšavskog
sveučilišta.
Rodio se 1755. godine u građanskoj obitelji. Bio je svećenik, ali
nakon studija na College de France, fasciniran filozofijom prosvjetiteljstva
prilazio je religiji s distancom i nije ispunjavao svoje svećeničke obveze. Nakon
povratka u Poljsku radio je kao učitelj i bavio se vlastitim istraživanjima.
Osobito se zanimao za sustav tadašnje Poljske i tražio razloge njezine slabosti
te predlagao reforme. Kao plod tih istraživanja nastala su njegova djela Zabilješke o životu Jana Zamoyskog (1787)
i Opomene Poljskoj (1790.). Ta su
djela sadržavala program reformi i imala veliki odjek u parlamentarnim
raspravama (1788-1792). Staszic se protivio staleškim privilegijama, ali se
ipak suzdržavao od uvođenja radikalnih promjena. U prijelomnim
događajima kao što su bili donošenje Ustava 3. svibnja 1791. godine, pobuna pod
vodstvom Tadeusza Kościuszka
te druga i treća podjela Poljske, našao se izvan Poljske. U Varšavu se vratio
tek 1801. i tada se također aktivno uključio u javnu djelatnost. Bio je idejni
začetnik i jedan od glavnih organizatora, a potom i predsjednik Društva prijatelja
znanosti. Njegovo zanimanje za prirodu
dovelo je do nastanka pionirskog djela O
geologiji Karpata i drugih poljskih planina i ravnica. Smatra ga se s
pravom smatra osnivačem poljske geologije
i pokretačem planinarstva i alpinizma na Tatrama. U vrijeme Varšavskog
vojvodstva i Poljskog Kraljevstva, obavljao je brojne funkcije u organima
državne vlasti, osobito se posvećujući organiziranju prosvjetnoga sustava.
Velike je zasluge stekao i kao pokretač strukovnoga školstva i osnivač Visoke
rudarske škole u gradu Kielce te nedjeljnih zanatskih škola. Jedan je i od
pokretača Varšavskog sveučilišta (1816-1818). Stanislaw Staszic sačuvao je
trajno mjesto u plejadi čelnika poljskog prosvjetiteljstva te ostavio neizbrisiv
trag u stvaranju suvremene nacionalne kulture, omogućujući joj da traje i da se
razvija, bez obzira na teške uvjete narodnoga opstanka u vrijeme nasilnoga
ukidanja poljske državnosti.
Radosne i mirne božićne blagdane
Dzień Praw Człowieka, ang. Human Rights Day – święto obchodzone corocznie 10 grudnia, ustanowione przez Zgromadzenie Ogólne ONZ (rezolucja 423 (V) z 1950 roku) w rocznicę podpisania Powszechnej deklaracji praw człowieka w 1948 roku. Dzień ten poświęcony jest orędownikom praw człowieka na całym świecie, którzy dążą do zapewnienia ochrony własnych praw oraz praw innych i wkładają wiele wysiłku w działania zapewniające przestrzeganie ich na co dzień. Wielu z nich jest za to prześladowanych, pozbawianych pracy czy niesłusznie więzionych. Obchody międzynarodowego Dnia są okazją do uczczenia ich odwagi i osiągnięć. Sekretarz generalny ONZ w swym przesłaniu z 2010 roku z okazji Dnia Praw Człowieka powiedział:
Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se na dan kada je 1948. Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila Opću deklaracija o ljudskim pravima. Deklaracijom je prvi puta u povijesti čovječanstva priznato pravo svih ljudi na "život, slobodu i sigurnost... bez ikakvih razlika". Bilo je to jedno od prvih velikih postignuća tek osnovanog UN-a. Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se 10. prosinca svake godine diljem svijeta. Dan ljudskih prava formalno je ustanovljen na 317. Plenarnoj sjednici Opće skupštine UN-a 4. prosinca 1950. kada je usvojena rezolucija 423(V) u kojoj se pozivaju sve države članice kao i druge zainteresirane organizacije na obilježavanje ovog dana.
Izvori: Międzynarodowy Dzień Praw Człowieka
Međunarodni dan ljudskih prava
Władysław Reymont (pravo ime Stanislaw Wladyslaw Rejment) poljski je pisac, prozaik i novelist, jedan od glavnih predstavnika realizma s elementina naturalizma u prozi Mlade Poljske. Sin je seoskoga orguljaša. Od 1880. živio je u Varšavi, radio kao krojački šegrt. Od 1884. član je putujućih kazališta i službenik na željeznici. Od 1895. putovao je Europom (Italija, Belgija, Velika Britanija, Francuska). Nakon I. svjetskog rata dva puta boravio je u SAD-u. Od 1920. živio je na vlastitom imanju. U književnosti se pojavio kao pjesnik i izvjestitelj, a kasnije i kao romanopisac. U listu Tygodnik Ilustrowany objavio je 1894. zapaženu reportažu o hodočašću u Jasnu Goru. Pod utjecajem Dostojevskoga napisao je roman Fermenty. Autor je romana Obećana zemlja (Ziemia obiecana) koji govori o promjenama društvenih odnosa izazvanih industrijalizacijom u građanskoj sredini grada Lođa u Poljskoj. Manji dio njegova stvaralaštva čine pjesme. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1924. godine za djelo Seljaci (Chłopi). U tom romanu suprotstavlja primitivnu pohlepu i egoizma prvih poljskih kapitalista s prirodnim skladnim životom na selu. U novelama zaokupljen je spiritizmom (Uoči svitanja, Przed świtem), revolucijom (Idila, Sielanka) i borbom za neovisnost (Ave Patria) Postupno je u prozu uvodio elemente groze i parapsihologije, što je kulminiralo razmjerno neuspjelim romanom Vampir (Wampir). U povijesnoj trilogiji Godina 1794. (Rok 1794) bavio se političkim i društvenim okružjem posljednje godine uoči diobe zemlje.
Njegova djela prevođena su i na hrvatski jezik.
Najvažnija njegova djela: Seljaci, Obećana zemlja, Uoči svitanja, Idila.
